<body>
prev next
28.06.2011.

Zubejr Ibnul-Avvam, radijAllahu anhu – junak bez premca i prva sablja u islamu

Rekao je Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: Svaki poslanik ima svoga prisnog pomagača, a moj pomagač je Zubejr ibnul-Avvam. Ta Poslanikova počast prema Zubejru još se uvećala kada ga je obradovao Džennetom...

 


NJEGOVO IME I PORIJEKLO  

 

Zubejr je sin El-Avvamov, a on je sin Huvejlidov, a on je sin Esedov, a on je sin Abdul-Uzzaov, a on je sin Kusajjov, a on je sin Kilabov, a on je sin Murrov, a on je sin Luajja el-Kurešija el-Esedija. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah.

Majka mu je Safijja, kći Abdul-Muttaliba i tetka Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Majka ga je zvala Ebu-Tahir, po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. A otac mu, El-Avvam ibn Huvejlid, bijaše brat Hatidže bint Huvejlid, supruge Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i Majke vjernika, radijallahu anha.

LIČNOST

Zubejr ibnul-Avvam, radijAllahu anhu, bio je hrabar čovjek, smion i preduzimljiv. U sebi je nosio sve odlike junaka. Islam je još više uskladio njegovu ličnost, obogativši je plemenitošću, darežljivošću i požrtvovanjem na Allahovom putu.

Bio je čovjek srednjega rasta, skladnoga tijela, ozarena lica, tamne crne puti, rijetke brade, smirena pogleda. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja, što mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.

ISLAM

Kada je sišla Objava od Gospodara Svjetova na izabranog među stvorenjima i poslanicima, vjerovjesnika Muhammeda, sina Abdullahova, sallAllahu alejhi we sellem, prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik, radijAllahu anhu.

Zatim poče Ebu-Bekr tajno prilaziti mladićima Kurejšija, objašnjavajući im savršenstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. Allah, dž.š., obasuo je Svojom svjetlošću njegovu dušu i srce, te se odazvao pozivu. Uputio se Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pred kojim je izjavio šehadet i bio je četvrti ili peti čovjek u islamu. To je bilo prije nego što su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu kuću u Meki za mjesto tajnog okupljanja, a koja je kasnije postala "kuća islama."

ČVRSTA VJERA

Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjujući događaj. Taj vrsni mladić, čista i plemenita roda, u kojeg se njegova familija uzdala da će zauzeti vodeći položaj u svome plemenu, objavljuje islam i slijedi novu vjeru, napuštajući obožavanje kipova i idola, ljudske tvorevine, koje niti štete niti koriste, a njegovi djedovi su ih obožavali?!

Njegov amidža se silno rasrdio, pa sa kurejšijskim silnicima poče mučiti prve muslimane. Maltretirali su ih i izmišljali sve moguće načine njihovog zlostavljanja.

Zubejr je bio izložen strahovitom mučenju kakvo nije doživio niti jedan od plemenitih ashaba. Amidža bi ga zavezao i zamotao u hasuru, a zatim bi zapalio vatru blizu njega, usmjerivši dim prema njemu da ga guši. A Zubejr je ostao ustrajan i čvrste vjere. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu.

Došao bi Zubejrov amidža, dok bi on bio u mukama, otežana disanja, iscrpljen i obraćao mu se: "Ostavi Muhammedovu vjeru... Oslobodit ću te ovog mučenja."

Međutim, Zubejr ga je zanemarivao, što je još više povećavalo njegov bijes. A kada bi mu amidža uporno ponavljao svoj zahtijev, usprotivio bi se, i pored svojih muka, odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: "Ne... Allaha mi, neću se vratiti nevjerstvu... nikada!"

Trpio je tako Zubejr, sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hidžru u Abesiniju. Zubejr je bio među muhadžirima.

Oženio se Esmom, kćerkom Ebu-Bekra, radijAllahu anhu, koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. Tako je postao badžo Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji se oženio Esmom, sestrom Aiše, Majke vjernika.

U vrijeme kada se oženio Esmom, Zubejr je bio siromašan mladić, koji nije posjedovao ništa osim jedne kobile. Esma, kći Ebu-Bekra, radijAllahu anhu, brinula se o njoj i timarila je. Ona mu je bila potpora u teškoj situaciji, sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine, tako da postade jedan od najbogatijih ashaba.

On je jedan od šesterice ashaba, koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab, radijAllahu anhu, da izaberu halifu poslije njega. A Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, preselio je na ahiret zadovoljan njime.

A što je još više od toga, Zubejr je jedan od deseterice kojima je obećan Džennet.

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes'udom kada je bratimio muslimane Meke. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurejšijem iz Medine kada su muslimani tamo učinili hidžru.

Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhadžirsko dijete rođeno u Medini.

PRVA SABLJA U ISLAMU

Čovjek poput Zubejra, po svojoj preduzimljivosti, hrabrosti i odlikama, bio je od najboljih branilaca vjere Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a plemeniti ashabi i historičari opisali su ga kao "prvu sablju" u islamu.

Za taj nadimak vezana je krasna priča koja pokazuje veličinu junaka još iz njegove rane probuđene mladosti, koja je buknula džihadom na Allahovom putu.

Na početku islamskoga poziva, dok je bio mali broj muslimana, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sastajao se sa ashabima tajno, u kući El-Erkama ibn Ebu-Erkama.

U to su vrijeme kurejšiski silnici i gospoda zlostavljali muslimane, mučeći ih i maltretirajući. Izmišljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. Jedna od tih metoda bila je širenje lažnih glasina, kako bi izazvali nemir i komešanje u muslimanskim redovima.

Tako se jednog dana proširila glasina u Meki, kako su se nevjernici uspjeli dočepati Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i ubiti ga.

Zubejr se uzbudio kada je čuo tu glasinu, te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posjećivao, bjesneći poput snažnog vihora, a bio je naumio nešto opasno. Ako je glasina lažna, umirit će se i stišat će se njegov bijes. A ako je vijest tačna, tada će njegova sablja udariti po mušricima, ubijati ih i kositi. Pa, ili će on njih poubijati, ili će oni ubiti njega, i bit će šehid... Tako je razmišljao sve dok nije stigao do najvišeg mjesta u Meki, a ljudi su se sklanjali ispred njega. Ugledao je Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu, i maču u ruci, pa ga upita:

"Šta ti je, Zubejre?"

A on mu odgovori, dok su mu suze radosnice lile niz obraze:

"Čuo sam da si uhvaćen."

Tu Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, učini dovu za njega i njegovu sablju.

JUNAK BEZ PREMCA

Zubejr, radijAllahu anhu, bio je, uistinu, junak bez premca. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji, hrabrosti, poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti, koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Nasrtao bi u bitkama, priželjkivajući šehadet ili pobjedu, ne obraćajući pažnju na rane koje bi zadobio po tijelu.

Priča jedan od ashaba: "Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put, pa sam mu vidio tijelo. Bilo je svo izbrazdano sabljama. Na prsima su mu bili ožiljci poput upalih očiju, od uboda nožem i strijelom, pa mu rekoh: 'Tako mi Allaha, vidio sam po tvome tijelu, što nisam vidio ni na jednom drugom.' A on će mi na to: 'Allaha mi, svaku od ovih rana sam zadobio, boreći se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.'"

Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. Bio je nepobjedivi junak i borac, uvijek u prvom redu.

U Bici na Jermuku bio je vođa jednog odreda. Desilo se da je rimska vojska, na mjestu gdje se on borio, bila brojčano veća. Nadmašivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vještinom. Počeše muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila.

Zubejr istupi uzvikujući gromoglasno:

"Allahu ekber... "

A onda udari sam na rimsku vojsku, udarajući sabljom desno-lijevo. Vojnici su bježali ispred njega, sve dok nije stigao do kraja ešalona. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci, a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Tada se muslimani učvrstiše i zavikaše svi Zubejrovim povikom:

"Allahu ekber... "

Pobjeda je bila njihova.

Znao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri, pa mu je iskazao veliku počast. O tome priča Alija ibn Ebi-Talib, prenoseći od Vjerovjesnika: "Rekao je Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: Svaki poslanik ima svoga prisnog pomagača, a moj pomagač je Zubejr ibnul-Avvam."

Ta Poslanikova počast prema Zubejru još se uvećala kada ga je obradovao Džennetom, rekavši o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: "Talha i Zubejr su moje komšije u Džennetu."

A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika, da to nije zaslužio, samim tim što je silno žudio za šehadetom. Svaka bitka u kojoj je učestovao je dokaz tome. Priča Zubejr o svojoj žudnji za šehadetom, pa kaže: "Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima imena poslanika, a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. Ja ću svojim sinovima dati imena šehida ne bi li i oni bili šehidi." Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu šehidu Abdullahu ibn Džahšu; sinu Munziru po imenu ashaba šehida Munzira ibn Amra; sinu Urvetu po imenu ashaba šehida Urve ibn Amra; ime Hamza dao je po imenu ashaba šehida i amidže Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, Hamze ibn Abdul-Muttaliba; ime Džafer je dao po imenu Poslanikova amidžića, a svoga daidžića, ashaba šehida Džafera ibn Ebi-Taliba; sinu Mus'abu dao je ime po imenu ashaba šehida Mus'aba ibn Umejra; a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba šehida Halida ibn Se'ida. Time je želio iskazati počast šehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi učvrstili temelje dini-islama. U svom postupku ostao je jedinstven, kao što bijaše junak kakvom ravna nema.

On je taj za koga se reklo: "Nikada se nije prihvatio neke vlasti, niti prikupljanja poreza, niti zemljarine, niti bilo čega drugog, osim borbe na Allahovom putu."

Da li ima veće počasti i slave za čovjeka kojega Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzdigne iznad svojih roditelja?

Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu čast u okršaju protiv Benu-Kurejze, kada mu se Božiji Poslanik obratio riječima: "Za tebe bih dao svoga oca i majku." Pa blago mu se na toj počasti.

JUNAK U TEŠKIM OKRŠAJIMA

Rijetke odlike koje su ispunjavale ličnost Zubejra ibnul-Avvama učinile su da bude nenadmašan u svakoj dužnosti koja mu se povjeri.

Bio je običaj Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. Zbog toga bi zaduživao svakoga onim što njemu odgovara, i u čemu je očekivao da će uspjeti.

Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za teške zadatke. Mnogobrojne priče govore o teškim zadacima kojima je bio zadužen, a izvršio ih je sa punom sigurnošću i uspjehom. Tako je zaslužio zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika.

Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na štetu muslimana. Izgubili su bitku nakon što su je bili skoro dobili. Razlog tome bilo je kršenje naredbi Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, od jedne grupe muslimana. Bila je to teška lekcija iz koje su mnogo naučili.

Zubejr se zaprepastio kad je njegov daidža Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao šehid.

Svojim očima vidio je grozote koje su Kurejšije počinile na njegovom tijelu. Svoj bol je sačuvao u sebi, ne misleći na osvetu, jer islam zabranjuje kasapljenje.

Nakon što su se Kurejšije pobjedonosno povukle prema Meki, Poslanik je odlučio pokazati mušricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Naumio je za njima poslati odred mudžahida. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika, radijAllahu anhu, i Zubejra ibnul-Avvama, radijAllahu anhu, da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurejšijama. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere, tako da se Kurejšijama pričinilo da je broj muslimana jako veliki. Požuriše, bježeći prema Meki, da spase svoje glave.

Junačka djela Zubejra zaslužuju da se ispišu zlatnim slovima. A dovoljno je bilo ono što je učinio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini, nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Benu-Kurejza su bili prekršili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mušricima. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu.

Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa svojom vojskom izvršio je opsadu Benu-Kurejze, oko njihovih utvrda. Ta opsada se oduljila, a oni se nisu predavali. Razmišljao je Poslanik na koji način da okonča opsadu. Za sprovođenje zadatka nije našao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama, radijAllahu anhu

Dvojica junaka uputila su se prema utvrđenju da ispitaju njegove ulaze, zidine i visine. Zatim su zajedno stali ispred utvrde, rekavši sa punom vjerom, poletom i uvjerenjem: "Tako nam Allaha, ili ćemo okusiti ono što je okusio Hamza, ili ćemo otvoriti ovo njihovo utvrđenje. Tu njih dvojica sami provališe tvrđavu. Sa rijetkom hrabrošću, uzvikujući "La ilahe illellah" i tekbirajući, počeše udarati sabljom. Oni što su bili unutar utvrđenja prestrašiše se, pa ih spopade panika, dok su tekbiri odzvanjali među njima. Alija i Zubejr iskoristiše njihovu ukočenost, pa se strahovitom brzinom uputiše prema vratima i otvoriše ih, kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza.

To je bio psihološki momenat ostvaren hrabrošću, čvrstinom živaca i dubinom vjere.

Teško je nabrojati sva slavna djela Zubejra, međutim, ono što je učinio u Bici na Hunejnu smatra se junaštvom kakvo, možda, nije učinio niko prije njega. Teško da bilo koji čovjek tako nešto može sam sprovesti.

Naime, nakon što su mušrici bili poraženi u Bici na Hunejnu, razbježali su se na sve strane. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjednički povratak sa ratnim plijenom.

Maliku ibn Avfu, vođi plemena Havazin, teško je palo gledati kako se muslimani vraćaju kao pobjednici, pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali proći muslimani. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje će iskočiti i napasti ih sleđa.

Zubejr je primijetio njihovu namjeru, ali neko vrijeme nije želio opomenuti druge muslimane, te sam provali njihovu zasjedu. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao što bi to učinio odred vojske. Tako je poštedio muslimane prepada i neželjenog iznenađenja.

VELIKODUŠNI DOBROČINITELJ

Kao što je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak "bez premca", isto tako je bio plemeniti dobročinitelj, koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu, toliko da je kada je umro, bio u dugu. Ljubav ka dobročinstvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. Baveći se trgovinom, stekao je ogromno bogatstvo, toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. Ali ništa od tog imetka nije ulazilo u njegovu kuću, nego je dijelio onima koji su bili u potrebi, sirotinji i na Allahovom putu.

Bio je potpuno uvjeren, da što više dijeli na Allahovom putu, više se povećava njegov imetak i bogatstvo. Oslanjao se na Gospodara svjetova, a On mu je bio dovoljan Pomagač. Bio je spreman darovati i svoj život na Allahovom putu.

Umro je, a bio je zadužen, pa je oporučio svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. Rekao mu je: "Ako vidiš da ti je neki dug pretežak, zatraži pomoć od mog Gospodara."

A Abdullah ga upita:

"Na kojeg gospodara misliš?"

Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom:

"Allah... On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomagač."

O tome je kasnije pričao njegov sin Abdullah, rekavši: "Tako mi Allaha, kad god sam zapao u poteškoću zbog njegovog duga, rekao bih: 'Gospodaru Zubejrov, oduži njegov dug... Pa bi ga On odužio."

PRESELJENJE NA AHIRET

Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi džihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. Bio je čovjek od odluke, koji je sprovodio ono u šta je bio uvjeren i što je smatrao istinom.

Kada se desila velika fitna među muslimanima, nakon ubistva halife Osmana ibn Affana, radijAllahu anhu, došlo je do "Sukoba kod deve" između Alije ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, i onih koji su tražili osvetu za Osmanovo ubistvo.

Našao se Alija, radijAllahu anhu, nasuprot Aiše, radijallahu anha. Majka vjernika bila je u svojoj nosiljci. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u Džennetu, Talha i Zubejr. Silno se isplakao kada se našao u takvoj situaciji. Tajno je zatražio da se sastane sa Talhom i Zubejrom, pa kada su se sastali, Alija, radijAllahu anhu, reče:

"Zubejre... Tako ti Allaha, sjećaš li se dana kada je pored tebe prošao Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a mi smo bili na tom i tom mjestu, pa ti reče: 'Zubejre, voliš li Aliju?' A ti si odgovorio: 'Kako neću voljeti svoga daidžića i amidžića i onog ko je u mojoj vjeri.' A on ti reče: 'Zubejre... Allaha mi, ti ćeš se boriti protiv njega, i bit ćeš nepravedan prema njemu.'"

Zubejr mu odgovori:

"Da, sad se sjećam, bio sam to zaboravio. Allaha mi, neću se boriti protiv tebe..."

Zubejr ibnul-Avvam odmah se povuče sa bojišta. Dok je boravio u mjestu zvanom "Vadis-Siba", pratila ga je jedna grupa onih što su izazivali smutnju i sukob, pa mu se privuče Ibn-Džermuz. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. Zatim požuri Alijinom uporištu, noseći sablju i misleći da mu nosi radosnu vijest. Kada je Alija, radijAllahu anhu, saznao šta je Ibn-Džermuz uradio, reče: "Obavijestite ubicu Safijjina sina, da mu je Džehennem."

A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju, privuče je sebi... pa je stade ljubiti. Plakao je i govorio: "Koliko je samo ova sablja uklanjala teškoće Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem"

Alija ibn Ebi-Talib, radijAllahu anhu, preuzeo je na sebe dženazu Zubejra i Talhe, koji takođe pade kao šehid.

"Nadam se da budem ja, Zubejr, Talha i Osman od onih za koje Allah kaže:

'Odstranili smo iz njihovih prsa mržnju i učinili ih braćom, na pocivaijkama jedni prema drugim okrenutim.'" (El - Hidžr, 47),

rekao je Alija ibn Ebi-Talib, radijAllahu anhu, i dodao: "Svojim ušima čuo sam Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: 'Talha i Zubejr su moji drugovi u Džennetu.'"

Tako je ugašen život velikana, preselio je na ahiret smrću šehida, borac kome nije bilo premca.

Iz knjige Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu aleji ve selleme

06.04.2011.

Gdje je nestao stid i sram današnje žene muslimanke?

U doba elektronskih medija, kao što su internet, email, mobitel, sms poruke, bluetooth, messenger i facebook i mnogi islamski web portali i forumi, za ženu muslimanku je gotovo nemoguće sačuvati svoj stid, sram i čednost. Plašt anonimnosti koji internet pruža naoko daje ženi muslimanki privdnu sigurnost da je niko ne poznaje i da je tu sigurna. Ženska naivnost i lakomislenost je nedvojbeno dokazana i s time njena ranjivost je dovedena na visoku razinu.

Već godinama na velikom broju islamskih internet portala i foruma sa naših prostora se dešava očito miješanje između spolova, u dugometražnim komentarima, iznošenju i razmjeni mišljenja, opisivanje sebe, vlasitog privatnog života i ostalih detalja koji bi u okvirima islama trebali ostati nedokučivi strancima. Intimnost žene muslimanke je svedena na nezavidan nivo. Brzinu kojom se sestre oglašavaju u komentarima, sa veoma jakim stavovima, i neke čak toliko hrabro komunicirajući s braćom na javnom mjestu kao što je internet srozavaju sebe i svoju ličnost na nivoe vremena prije svga pokajanja i okretanja vjeri.

 

Nijedan daija se nije oglasio na ovu temu povodom ovog pitanja, vjerovatno iz razloga što i sami ponekad učestvuju u konverzacijama i komunciraju sa osobama ženskog spola. Neminovno je da će se doći u kontakt sa osobom drugog spola u svijetu u kojem danas živimo, međutim, taj kontakt bi se po svaku cijenu trebao ograničiti na nužno i neophodno. Niko nemože dokazati da je komentarisanje na forumima, facebooku i ostalim internetskim vidovima komunikacije neophodno niti nužno. Udate sestre se dovode u situacije gdje čak imaju i svoje vlastite fotografije koje ih doslovno i vjerno opisuju, a mnoge pa možda i većina naših pokrivenih sestara su lijepog izgleda i fizionomije.

Nevažno da li se radi o udatoj ženi ili pak o djevojci, činjenica je da je svaki razgovor sa ne mahremom te ženske osobe haram, i samim tim se dovodi u pitanje njen nijjet, čast i iman, odnosno nivo bogobojaznosti i respekta za Allahove zakone.
Perspektivni prosci će dakako uvijek se zapitati koliko vremena je takva djevojka provela na chatu, razmjenjujući slike i razgovore intimne prirode. Mnogi muževi su neupućeni o učestvovanju njihovih supruga na chatovima i forumima i o njihovoj komunikaciji sa osobama odnosno braćom koji su nerijetko i sami oženjeni.

Izlaganje šejtanskim spletkama svjesno i jasno je veliki haram. Mnogi od nas se zavaravaju da je ovo možda jedan vid dawe ili islamskog misionarstva, da će na takav način iznošenja svojih mišljenja ili plasiranja raznih audio i video materijala podstaketi nekog da bude bolji musliman ili eventualno ne muslimana da se vrati islamu. U islamu je sve jasno. Halal je jasan i haram je jasan! Druga alternativa ne postoji. Čuvanje čednosti i čestitosti je farz, čuvanje od harama i šejtanskih spletki je farz! Dawa je sunnet, i nije obavezan čin. Samo naše ponašanje može da bude vid dawe, i ništa dodatno u većini slučajeva nije ni potrebno da bi se širio islam. Poslanik alejhi selam jer rekao u hadisu:“ Haram je kao njiva kada stoka pase pa se nezna gdje je granica njegove i susjedove njive,....“

Sestrama pod hidžabom koje su se emancipovale i slijede pokret feminizma, učestvovanje u internetskim raspravama je dnevna norma. Raspravljanje s osobama muškog pola ne predstavlja nikakvu barijeru njihovim modernističkim ubjeđenjima. Ovo je ogroman problem današnjeg ummeta. Žena je postala sredstvo koje se lako izmanipuliše od strane prvo šejtana pa onda zlih spletkaroša koji se kriju pod plaštom islama. Mnoga braća se takođe zavaravaju s jedim od Allahovih dozvola a to je poligamija. Oni smatraju da im je pod ovim dozvoljenim činom dozvoljeno i da takođe upoznaju i razgovaraju sa potencijalnom drugom ženom, ili pak trećom i tako dalje. Mnoge djevojke koje su se vratile islamu, padaju na ovakve priče jer su ponesene inekcijom imana i trebaju nekog ko je dugo vremena u islamu ko bi ih poučavao vjeri.

Ovakva braća postaju lovci a nedužne sestre plijen. Većina ovih sestara povratnica u islam, su iskrene i časne sestre koje padaju u klopke šejtana i osoba s lošim nijjetim, bolje rečeno prljavim nijjetom. Ovakve sestre se jednostavno oslanjaju na Allaha i prihvataju Allahove odredbe bez sumnje, a neko ko se predstavlja u svijetlu islama je kao žarulja na koju lete mušice. Privlačna u početku ali smrtonosna na kraju. Ovakve avanture su veoma česte i nerijetko se završe u propasti jer dokazana činjenica je ta, da se do halala ne dolazi na haram način. Allah će uvijek razotkriti i poniziti one koji zloupotrebljavaju njegove zakone za svoju ličnu i ovo dunjalučku korist.

Zašto se sestre upuštaju u ovakve sumnjive stvari od kojih nam je naređeno da se klonimo,....šta je razlog tome? Odgovor je veoma kompleksan i zahtijeva mnogo poznavanja ljudske psihe, islama i uopšteno sociologije ljudskih bića. Ovo je vid opsjednutosti. Bolesti zaraze s virtualnim svijetom, koji je gori od dunjaluka, u svojoj prolaznosti. Mnogi brakovi su upropašteni na ovaj način. Sestre imaju više kontrole u svojim rukama nego što i same misle. One su primamljive, izazovne i privlačne za braću u svakom slučaju. Kao med za medvjeda koji ide ka košnici, ako je košnica nezaštićena i izložena i pristupačna, neminovno je da će medvjed provaliti i uzeti med. Sestre bi trebale povesti računa o svom ponašanju, izgledu i izlaganju svojih osobina i ličnosti kroz svoje komentare, samom spoznajom da su atraktivne, trebaju znati da predstavljaju izazov kako ne oženjenom bratu, tako i oženjenom.

Trebaju biti svjesne da je njihovo ponašanje na ovakav način strašan čin koji neminovno vodi u grijeh, otvarajući opciju da ih neki brat kao takve zamišlja, poželi pa možda čak i na nemoralan način. Same ženine riječi bez izloženog izgleda mogu nekog od braće da natjeraju da se ponese na nedozvoljen način. Za svaku akciju postoji reakcija. Mi smo insani koji su podložni grijesima i koji su podložni šejtanskom utjecaju. Naše bitisanje na dunjaluku je kratko,...samim sebi dajemo za pravo da donosim sopstvene fetve, zavaravamo se pod plaštom nedozvoljenog kako to nije toliko strašno jer niko nezna recimo ko smo na forumu, ali Allah zna!!!! Allah sve zna! Ko smo to mi da se zavaravamo i da krojimo i prekrajamo zakone halala i harama, edeba i ahalaka i kodeksa islamskog ponašanja i života?

Sestre, probudite se, dovoljan vam je Allah a divan li je On zaštitnik. Prvo svežite svoje deve pa se onda uzdajte u Allaha! Zašto ste se dovele na ovaj nivo i zašto se ne bojite Allaha? Jel vam potrebna potvrda od insana da ste lijepe, atraktivne i inteligentne? Ko je vama vaš Gospodar, vaš nefs ili Allah? Promislite da li raditeupravo nešto što bi definitivno zabranile svojim kćerkama i sinovima. Zašto gubite dragocijeno vrijeme, koje bi mogle provoditi u zikru ili ibadetu, pa čak i čišćenju vaših domova, jer i za to će te biti nagrađene? Kažete to je odmor ili predah, pa šta se desilo s odmorom u namazu, obaveznom ili dobrovoljnom?

Šta se desilo sa činjenjem dobrih dijela porodici, komšijama, zijaretima porodici i prijateljima, pa zar i to nije odmor ili predah pa čak i razonoda za koju će te biti nagrađene. Gdje je nestao moral, stid i čednost žene muslimanke? Sve su prilike da se utopio u moru cyber virtuelnog dunjaluka koji se gasi jednim klikom,...zapitajte se jeli vrijedno,...nije, nije vrijedno ni krila mušice a ne kamoli nečeg drugog! SubhanAllah!!! Hoće te li prodati par sati ili dana internetskog uživanja na nedozvoljen način za svoj Džennet!

Hoće te li se opustiti do te mjere da zanemarite svoju svrhu postojanja, hoće te li se prepustiti moru interneta da vas talasa i baci od oštre hridi grijeha pa da se onda probudite? Čovijek je doista vrijeme a vrijeme prolazi, kada će ovaj košmar prestati, kada će te se probuditi i shvatiti da ste jedinke koje sačinjavaju organ, da svojim grijesima uništavate druge, da ih pozivate u grijeh, da uzrokujete da se nečiji mizan prevagne u lošim dijelima, ....

Otvorite oči i spoznajte da je to cesta bez kraja koja vodi ka najstrašnijem odredištu,...Džehennemu. A braća, koja takođe sve ovo smatraju halalom, i da cilj opravdava sredstvo, takođe treba da se probude, i da se obračunaju sa samim sobom, i da shvate da je i plašt islama providan kada se koristi na zabranjen način. Jedino postaje neprobojan plašt ako se ojača iskrenošću, bogobojaznošću, i čuvanjem od grijeha. Jedan od načina je taj da se klone nedozvoljenog i da se čuva griješenja sa spoznajom prave svrhe života, a to je da smo stvoreni da robujemo Allahu i samo Njemu Uzvišenome a ne ženama i njihovim prolaznim čarima i ljepotom i slatkim riječima. Pa zar vas ne čekaju hurije u Džennetu, čiji sjaj i ljepota se nemogu ni zamisliti niti usporediti sa čitavim dunjalukom.

O braćo zar ste spremni dati hurije za prolazne dunjalučke žene???? Samo onaj ko pameti nema će pozitivno odgovoriti na ovo pitanje. Vječnost je skupa roba, i samo za odabrane. Samo za garibe koji znaju svoj cilj i koji su svoje srce i svoju pamet predali Allahu na Njegovom putu. Okanite se nedozvoljenog ali i prolaznog, za nešto što je vječno i neizmjerno u svojoj cijeni i ljepoti. Shvatite kao poruku ali kao i kritiku. Allah je samo taj koji je sposoban da vidi i u srca i duše. Poslednji sud je kod Allaha, pa pomislite na koji tas vage će biti bačeno vaše vrijeme provedeno na internetu.

Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku, makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: „Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja." (Buhari, hadis 19)

Ummu-Seleme, radijallahu 'anha, je rekla: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne noći prestrašen, govoreći: 'SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu." (Buhari, hadis 115)

Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem,: „Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?" Reče mu: Da. - Ovaj upita: „A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?" Reče Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Da, a u njemu je dim." - A šta je njegov dim? - Reče: „Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. - A ima li nakon toga kakvog zla? - Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. - Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. - On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima." (Buhari, hadis 3606, Muslim, hadis 1847)

05.04.2011.

Srebrenica - Tekst ima uznemirujuci sadrzaj

"Istinske scene iz pakla, opisane na najmračnijim stranicama ljudske historije..." [1]


"Gotovo da su počeli redom gorjeti muslimanske kuće i objekti. U staroj zgradi "Drine" izgorjeli su dvoje staraca Esed i Izeta Fazlić. Njihovi krici su odjekivali pustom Srebrenicom. U ulici Hrid zapaljeno je nekoliko kuća i u njima su živi izgorjeli Meho i Muša Vejzović, Avdo i Behka Jelkić, a Redžepa Redžepovića, starca od preko 80 godina koji je pošao gasiti požar u kući svoje sestre Meve, četnici su zaklali u samoposluzi. U ulici Reufa Selmanagića u svojim kućama su zapaljeni Avdo Dautbašić, Mehmed i Meva Salimović." [3]



"Vi ste sada pod zaštitom Ujedinjenih nacija! Ja vas nikad neću napustiti.'"

"Najtužniji dan tokom 1993. godine u Srebrenici bio je 12. april. Tada je agresor uzeo 56 života mlađih ljudi u Srebrenici. Svi oni su toga dana u želji da se malo opuste izašli na sportsko igralište ispred srednjoškolskog centra u Srebrenici. Sa četničkih položaja na Zalazju ispaljeno je nekoliko granata. Dvije su pale na sportske terene gdje su se mladi zabavljali. Oko 13 sati, kada je počelo granatiranje, nalazio sam se kod stanice milicije u Srebrenici. To je nekih 250 metara od mjesta masakra. Sklonio sam se u podrum jedne kuće i kada je granatiranje prestalo. Krenuo sam prema kući. Čuo sam vrisak i plač. Prilazeći igralištu slutio sam šta se desilo. Prizor je bio užasan.

Raskomadana tijela su bila razbacana na sve strane. Došla su dvoja kola, sanitet i kamion za prevoz hljeba kojeg je vozio Ramo zvani "Hljebara". Ubacivali smo teške ranjenike u vozila. Jednoj osobi smo vraćali crijeva u stomak i onda je ubacili u kola i odvezli u bolnicu. Raskomadana tijela ubijenih sakupljali su njihovi najbliži po igralištu. Bolnica je bila puna ranjenika. Mnogi su ležali na hodnicima. Amputacije su vršene ručnom pilom bez anestezije." [4]


Potpuna istina o tome šta se dešavalo u Srebrenici i njenoj okolini u ljeto 1995. godine, 
možda se neće nikada saznati. [6]
 "Preporučujem da UN odobrenje za izvršenje misije "Plavi mač" bude izdato za napad na sve snage koje napadaju blokadne položaje UN-a južno od Srebrenice i na teška oruđa za koja se utvrdi da gađaju položaje UN-a u gradu Srebrenici." [7]


"Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru."

[Ratko Mladić - komandant VRS - optuženi ratni zločinac, haški bjegunac] [8]


"Vidjeli smo dvojicu srpskih vojnika, od kojih je jedan čuvao stražu, a drugi je, skinutih pantalona, ležao na jednoj djevojci. Vidjeli smo da djevojka leži na tlu, na nekoj vrsti dušeka. Na dušeku je bilo krvi, čak je i ona bila pokrivena krvlju. Na nogama je imala modrice. I po nogama joj je tekla krv. 
Bila je u potpunom šoku. Bila je potpuno izbezumljena." 
[svjedočenje: bolničar Holadnskog bataljona]
"Ljudima ispred nas je naređeno da se okrenu leđima prema nama. Nakon što su nam okrenuli leđa, mi smo u njih pucali. Izdana nam je naredba da pucamo." [12]

Stariji postovi

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More